Iako nije završio medicinski fakultet, svi koji ga poznaju nazivaju ga doktorom. Budimir Budo Kundačina (84) iz Berkovića cijeli svoj radni vijek proveo je kao medicinski tehničar, gdje je često morao biti i ljekar, i zubar, i apotekar, pa čak i veterinar.
Teška vremena
- Nisam završio medicinsku školu, ali sam u vojsci bio taj rod i tu sam ispekao zanat pa mi se kasnije to priznalo kao škola. Moje prvo zaposlenje bilo je u Koštanoj bolnici u Stocu 1954. godine, zatim sam malo radio i u bolnici Koševo u Sarajevu. U Berkoviće sam se vratio 1960. godine, službovao do penzije 1988. i tu, evo, i danas živim - priča Budo.
Prisjeća se vremena kada su Berkovići bili mjesna zajednica u općini Stolac, bez struje, s tri gradske česme, a od ustanova su imali samo osnovnu školu i poštu s dva poštara i telefonom na kurblu. Kaže da su to bila teška vremena, kada se u svemu oskudijevalo.
- Flašica spasonosnog streptomicina, naprimjer, bila je 1.000 dinara, a taman toliko je koštao najbolji dabarski vo. Injekcijske igle nakon upotrebe nismo bacali već smo ih otkuhavali - prisjeća se Budo i dodaje da su ljekari bili cijenjeni ljudi, a da su u mjesta poput Berkovića dolazili jednom ili dvaput mjesečno, dok su ih u međuvremenu mijenjali medicinski tehničari.
- Nema kuće oko Dabarskog polja u kojoj nisam bio. Mogu vam tačno navesti kako bi vas u svakoj od njih dočekali, čime bi vas ugostili. Bio sam im, što bi danas rekli, porodični ljekar. U torbi sam nosio šprice, toplomjer, zavoje, pokoju tabletu protiv zubobolje, glavobolje, temperature - prisjeća se Budo.
Bez odbijanja
Znalo se desiti, kaže, da prenoći kod nekog domaćina jer se tada išlo pješice, a on se noću nije mogao vraćati kući.
- Mnogo puta se desilo da me seljani zamole da im usput, kada sam već tu, pregledam kravu ili konja. Znajući koliko im je stoka vrijedna u svakodnevnom životu, nisam ih odbijao i pomagao sam koliko sam znao - kaže Budo.
Injekcija u žbunju
- U mom radnom vijeku dešavalo se svašta. Idem, recimo, da pregledam jednog pacijenta, a na putu sretnem drugog koji je pošao meni u Berkoviće da mu dam injekciju. Vidim u blizini žbun i malo ledine pod njim. Pacijent tu legne, dam mu injekciju i nastavim dalje - prisjeća se Budo.
Dnevni avaz / P.Mucović